Get Adobe Flash player

 


srijeda, 18 februar 2015 19:08

Biciklistički autoput

Ocijenite sadržaj
(6 Glasova)

London dobija novi autoput. Biciklistički. Divno. Čak će i stare tunele metroa da preurede u biciklističke trake. Ludilo. Ljudi će moći da idu na posao for free, i to ne samo for free nego će usput biti i plaćeni. Plaćeni ne funtama nego uživanjem u pogledu, a tu je i svjež vazduh, sloboda biranja puteva do posla, fitness trening, sloboda i … još milion stvari. Da je nama biciklistički autoput. Ili bar neka staza. Stazica. Ili bar jasan zakon o kretanju biciklista. Zašto se u školama vožnje biciklisti uopšte ne pominju? Pa i mi smo učesnici u saobraćaju valjda? Ako idem biciklom ispred tebe, budi srećan što nisam FAP mašina i što ti ne zagađujem to malo vazduha u gradu.

Bi li više volio da gledaš u ogromnu pozadinu FAP-a, starog 45 godina, sa dimnom zavjesom od 65 metara? Ili zastavu 101 s teškim mirisom “ruskog” plinskog sistema? Ako ne, onda se ne frustriraj nego mi budi zahvalan. Nemoj da mi sviraš, nemoj da me diraš. Pusti me da idem svojim poslom. Ja ti obezbjeđujem čistiji vazduh koji dišeš i to bukvalno. Pokaži makar malo zahvalnosti. Ali, avaj. A ja odoh na posao bajsom, držeći pikove da stignem ok.

Trotoar ili ulica, opasnosti su svuda. Ako idem trotoarom, vreba beskonačno rupa, talasa i naprslina u betonu od bezbrojnog prekopavanja. Tu je i nepredvidivost kretanja pješaka na čijem sam terenu gost, pa nije u redu ni da im prebacim za njihove nelogične poteze u kretanju. Što će ljudi, bicikl je vrlo neobična pojava u našem društvu. Što fino ne vozim auto kao sav normalan narod? Ili zovem taksi, imam valjda euro? Osim pješaka, vožnja trotoarom je beskrajno spora i neudobna. Svi ti semafori za pješake sa zelenim svijetlom koje traje 7 sekundi, svo bespotrebno čekanje i cokovi visine 30 cm na koje i sa kojih valja grubo skočiti u nedostatku finih silaza za točkove.

Ulica je već mnogo opasnija. Neukroćene metalne aždaje od tonu i po. Dosta ljudi je pijano, dosta psihički rastrojeno, a većina su sasvim uobičajeni – nervozni, nekulturni i neljubazni. Što ćemo, takav nam je mentalitet. Kućno vaspitanje je ono davno što smo pominjali u osnovnoj školi, priroda i društvo isto. Po zakonu o saobraćaju, tamo gdje nema biciklističke staze (ha ha) biciklisti pripada jedan metar širine puta s desne strane. Pitam se da li bar 1% vozača zna za ovo. Kladim se odmah u svoje biciklo da ne. E sad, to ne bi ni zvučalo toliko loše, da nas praksa svakog dana ne uvjerava u suprotno. Desni širinski metar puta je dio sa šahtovima. Ispupčenim, udubljenim, ukradenim, kao i onim čija je struktura takva da točak može da upadne između šipki, koje su postavljene dužinski umjesto poprečno. Kladim se da niko nikad od građevinaca nije pomislio na ovo. Čuš bicikla.

Parkirani likovi u krajnjoj desnoj traci bulevara su tek zasebna priča. Upalili su 4 žmigavca, idu ljudi u banku. Nemaju kad do parkinga, moraju tu da stanu iako je zabranjeno zaustavljanje, jer su njihove obaveze i život preči od tuđih. Kad bez gledanja otvore lijeva vrata bace te u djeliću sekunde u zahtjevno manevrisanje i kočenje da se ne zakucaš u ista. Da ne pomišljam na to da bi auto iz srednje trake moglo da te sravni sa ulicom u djeliću sekunde ako samo malo vrcneš ulijevo. Ali nekad bukvalno i taj vrc mora da se odradi, uz nadu u najbolji ishod. Realno gledano – čista kocka. Ruski rulet. Glavni grad, a i brzo ćemo u EU. Nismo ni za Afriku.

Staza na Gorici je izmišljena za solidnu rekreativnu vožnju. Idealna i za predah preko dana, kratki trening umjesto espresso pauze. Pade mi na pamet izjava glumca Sergeja Trifunovića “Prođe mi život dok se vi napijete kafe”. Svjež vazduh i izbor staza je sasvim korektan uzevši u obzir sve ostale organizacije stvari u gradu i gdje živimo. Sređene klupe i piknik stolovi na vrhu, sa izborom sprava za sasvim fini trening i širina pogleda je samo gratis kada dostignete cilj. Nažalost, pješaci ne znaju šta znači žuta linija koja odvaja desni metar puta sa nacrtanim biciklom svakih 50 metara. Možda je za bicikla? Tako da se veoma često čuje posle vašeg prolaska na točkovima “a viđi ovoga”, “stvearno”, “a dako nas još i pregaze” i ostali povici. Jedini spas je glasna muzika na ušima, uživanje u pogledu na planine, pedalanje i zanemarivanje stvarnosti u kojoj živimo. Ili vožnja u osvit dana, kada imate brdo samo za sebe i još par ljudi koji traže od života samo čist luksuz. S takvima nikad nema grke. Ono isto kućno vaspitanje, pretpostavljam.

budzak.me

1 Komentar

  • Link komentara Veselinka subota, 28 mart 2015 20:56 Napisano Veselinka

    U Njemačkoj poslanici voze bicikla, bicikl se može koristiti i kao službeno vozilo, to je odlicna stvar za zdravlje ali i za ustede u budzetu.

Ostavite komentar

Morate popunit sva polja označena sa (*)

Mjesto za vašu reklamu

ANKETA

Da li bi se odazvali u akcijama cišćenja ?
 

PREVOD

English French German Italian Portuguese Russian Spanish